Gastronomija u Crnoj Gori

Sam naziv gastronomija je grčkog porijekla – izvedenica od riječi “gaster” – trbuh i “nomos” – pravilo, red ili poredak. Riječ gastronomija je prvi put upotrijebio 1801. godine danas zaboravljeni francuski autor, Žozef Bersu. Ona se od tada koristi za ono što se naziva "umjeće spremanja dobrog jela". Stroga definicija gastronomiju opisuje kao vještinu priređivanja dobrih jela, kao umijeće kuvanja ili kult birane hrane.

Što se tiče nekih “lijepih domaćih jela” u Crnoj Gori ili što bi rekli nacionalna crnogorska kuhinja, se pokorava prvenstveno reljefu. Sigurno se pitate kako i izašto? - E pa Crnogorci kažu “Ako znate gdje neko živi u Crnoj Gori, pogodićete i šta jede. Kulinarstvo Crne Gore na najbolji način sabira darove Mediterana i blaga sjevernih planina. Vjerno je tradiciji, a opet, otvoreno za eksperimentisanje i praćenje modernih trendova svega onoga što je lijepo i ukusno a može se naći na trpezi. Ono što se ne mijenja u Cnoj Gori jeste da se još uvijek živi i jede polako.

Na primorju su, uglavnom, zastupljena mediteranska jela, plodovi mora, koja se spremaju na domaćem maslinovom ulju. Najpoznatije su ribe na gradele, brodeti od škarpina, murina, sipa i druge riba. Kao dodatak svemu tome može biti blitva, palenta, salata. Uz tradicionalna jela planinskog i kontinentalnog dijela - kačamak i cicvaru, neće se pogriješiti ako se poruči jagnjetina i krompir ispod sača. U selu Njeguši iznad Cetinja, može se jesti najbolja pršuta, sir, kastradina (suvo ovčje meso) i kobasice - zahvaljujući morskom i planinskom vazduhu i drvima koja se koriste za sušenje.

U Crnoj Gori se uz jela po običaju piju žestoka domaća pića - rakija lozovača, kruška i kvalitetna vina – Vranac, krstač, Chardonnayi brojna druga. Neizostavno je i Nikšićko pivo u svojoj svijetloj i tamnoj varijanti i može se naći u ponudi svakog lokala u zemlji. Takođe je u ponudi nikšićke pivare i novo nefiltrirano (mutno) nikšićko pivo koje prosto plijeni svojim ukusom i ne ostavlja nikog ravnodušnim.

Crna Gora iako puna kontrasta i različitosti, drži do tradicionalnog ali pronalazi i polako „krči” puteve do novih "trendy" ponuda koji se mogu naći na raznim svjetskim trpezama. Ono što je takođe veoma specifično u crnogorskoj gastronomiji jeste da korišćenje originalnih crnogorskih naziva pojedinih jela, ako nijesu previše teška za izgovor ljudima drugih jezičkih kultura, imaju prizvuk egzotičnog i mogu poslužiti kao komplement ukusu i utisku koji će se iz Crne Gore ponijeti. Primjer može biti ako kažete, naručite “Suvi krap” umjesto da kažete dimljeni šaran, jer dimljeni šaran ne svjedoči o tome da ste ga probali ovdje u Crnoj Gore, a ne recimo na nekom dunavskom splavu u Beogradu.